Paĝo:Molière - Don Juan, 1906, Boirac.djvu/33

Ĉi tiu paĝo ne estas provlegita
— 35 —

Ĉarlino

Dio mia! mi ne scias, ĉu vi diras vere aŭ ne, sed vi faras, ke oni kredas vin.

Don Juan

Kiam vi kredos min, vi certe faros justaĵon al mi; kaj mi ripetas ankoraŭ la promeson, kiun mi faris. Ĉu vi ne akceptas ĝin? Kaj ĉu vi ne volas konsenti esti mia edzino?

Ĉarlino

Jes, se nur mia onklino volos.

Don Juan, etendante la manon.

Tuŝu do, Carlino, ĉar vi volas viaflanke.

Ĉarlino

Sed, almenaŭ, sinjoro, ne trompu min, mi petas! Estus afero de konscienco por vi, kaj vi vidas, kiel mi agas bonfide.

Don Juan

Kiel! Ŝajnas, kvazaŭ vi dubus ankoraŭ pri mia sincereco! Ĉu vi volas, ke mi faru terurajn ĵurojn? Je la ĉielo…

Ĉarlino

Dio mia! ne ĵuru! mi vin kredas.

Don Juan

Donu al mi kiseton, kiel garantiaĵon de via vorto.